EU zabrana izvoza plastičnog otpada: Izazovi i implikacije za industriju recikliranja

Odluka Europske unije da zabrani izvoz plastičnog otpada, kako unutar tako i izvan svojih granica, označava značajan zaokret u politici gospodarenja otpadom. Međutim, ova odluka, dio sporazuma o regulaciji transporta otpada sklopljenog 17. studenoga, izazvala je značajnu zabrinutost industrijskih igrača poput Valipaca, belgijskog industrijskog udruženja. Upozoravaju da bi zabrana mogla dovesti do kolapsa tržišta recikliranja plastične ambalaže.

Lokalno skladištenje i potencijalno spaljivanje: neposredni učinci

Prema novoj uredbi, plastični otpad prikupljen u zemljama članicama EU-a mora se skladištiti lokalno. To bi potencijalno moglo dovesti do povećanog spaljivanja, osobito ako se ne pronađu kupci za recikliranje unutar Europe ili drugdje. Ova promjena predstavlja značajan izazov, posebno s obzirom na uključene količine. Na primjer, samo Belgija godišnje potroši 100.000 tona komercijalne plastične ambalaže, od čega se približno 24.000 tona trenutno izvozi izvan Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Valipčeva perspektiva: tržište u opasnosti

Valipac, odgovoran za sakupljanje i recikliranje komercijalnog i industrijskog ambalažnog otpada u Belgiji, ističe užasnu situaciju. Oni tvrde da bi nemogućnost izvoza prikupljene plastike, u kombinaciji s nedovoljnim europskim kapacitetom za recikliranje, mogla dovesti do pada potražnje. Zabrinjavajuća je činjenica da razlika u troškovima između ambalaže izrađene od čiste plastike i recikliranog otpada čini prvu ekonomski privlačnijom. Ovo je pogoršano činjenicom da se europski plastični otpad uglavnom izvozi radi recikliranja u sekundarne proizvode poput vreća za smeće, zbog niske potražnje za recikliranom plastikom unutar EU-a.

Rizik od kolapsa tržišta i poziv na intervenciju

Organizacija upozorava da bez pravovremene intervencije tržište plastičnog ambalažnog otpada prijeti kolapsom zbog nedostatka prodajnih mjesta u Europi, što je dodatno pojačano zabranom izvoza u zemlje koje nisu članice OECD-a. To bi moglo spriječiti napredak prema kružnom gospodarstvu u kratkom roku, unatoč regulatornim namjerama EU-a.

Usklađivanje ciljeva zaštite okoliša i realnosti industrije

Dok skupine za zaštitu okoliša hvale politički sporazum EU-a za okončanje "kolonijalizma otpada", europski Industrija recikliranja Konfederacija (EuRIC) priznaje hitnu potrebu za jačanjem napora recikliranja u Europi. Time se želi spriječiti kriza koju je potaknula nova uredba.

Sam Valipac poduzima proaktivne mjere, potičući tvrtke da koriste plastičnu ambalažu s najmanje 30% reciklatom. Međutim, industrija se suočava s novim izazovima s priljevom uvezene plastike označene kao reciklirana (rPET), koja se nudi po cijenama s kojima se recikliračima u EU-u teško natjecati.

Zaključak: Navigacija putem prema naprijed

Odluka EU-a, iako je ekološki pohvalna, predstavlja složene izazove za industrija recikliranja. To zahtijeva ponovnu procjenu lokalnih kapaciteta za recikliranje i zajednički napor da se uravnoteže ekološke težnje s gospodarskom stvarnošću. Kako se situacija bude razvijala, bit će ključno pratiti utjecaj na tržište recikliranja i širi cilj održivog, kružnog gospodarstva.